2 Samuel 3
1 Ali rat između Šaulove i Davidove kuće potrajao je još dalje. David je postajao sve moćniji, Šaulova kuća sve slabija.
2 U Hebronu se Davidu rodiše ovi sinovi: njegov prvorođenac bio je Amnon, od Ahinoame iz Jizreela;\
3 njegov drugi sin bio je Kileab, od Abigajile, Nabalove žene iz Karmela; treći je bio Abšalom, sin Maake, kćeri kralja Tolmaja od Gešura;\
4 četvrti Adonija, Hagitin sin; peti Šefatja, Abitalin sin;\
5 šesti Jitream od Egle, Davidove žene. Oni se rodiše Davidu u Hebronu.
6 Dok je bio rat između Šaulove i Davidove kuće, držao se Abner vjerno uz Šaulovu kuću.
7 A Šaul je bio imao priležnicu koja se zvala Rispa, Ajinovu kći. Jednoga dana upita Išbaal Abnera: “Zašto se miješaš s priležnicom mojega oca?”
8 Abner se vrlo razgnjevi na Išbaalov upit i povika: “Jesam li ja pasja glava, ja koji sam do danas činio protiv Jude samo dobro kući Šaula, tvojega oca, i njegovoj braći i njegovim prijateljima. Brinuo sam se za to da ne padneš u Davidove ruke, a danas me prekoravaš zbog jadne žene.
9 Ovo i ono neka Bog učini Abneru ako ne ostvarim ono za što se je Gospodin zakleo Davidu:
10 Otrgnut ću kraljevstvo Šaulovoj kući i prijestolje Davidovo podignuti nad Izrćlom i Judom od Dana do Beer Šebe.”
11 On se ne usudi ništa odgovoriti Abneru, jer ga se je veoma bojao.
12 I Abner posla odmah poslanike k Davidu i poruči: “čija je zemlja?” I zamoli: “Učini, eto, savez sa mnom! Tada će moja ruka biti s tobom, i ja ću svega Izrćla privesti k tebi.”
13 On odgovori: “Dobro! Ja ću sklopiti s tobom savez. Samo jedno tražim od tebe. Ne smiješ mi stupiti pred oči, osim ako mi dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kćer, kada mi se dođeš predstaviti.”
14 Ujedno posla David poslanike Išbaalu, Šaulovu sinu, i poruči: “Daj mi natrag moju ženu Mikalu, koju sam dobio za sto prednjih kožica filistejskih.”
15 Išbaal posla i dade je uzeti od njezina muža Paltiela, sina Lajišova.
16 Njezin muž išao je s njom i pratio je plačući do Bahurima. Ali mu reče Abner: “Gledaj da se ukloniš!” I on se vrati.
17 Abner je razgovarao i s izrćlskim starješinama i rekao: “Već odavna htjedoste imati Davida za kralja.
18 Sada to izvedite; jer je Gospodin obećao Davidu: Rukom mog sluge Davida izbavit ću svoj narod Izrćla iz ruku Filistejaca i svih njegovih neprijatelja.” \
19 Tako je isto govorio Abner s Benjaminovim sinovima. Tada se zaputi Abner da i Davidu u Hebronu priopći sve što su bili zaključili Izrćl i sav Benjamin.
20 I dođe Abner s dvadeset ljudi k Davidu u Hebron. David priredi gozbu za Abnera i za ljude što su bili s njim.
21 Pritom obeća Abner Davidu: “Ustat ću i poći, i sav ću Izrćlov narod okupiti oko svog gospodara, kralja, da sklope savez s tobom. Onda ćeš biti svuda kralj, kako si to želio.” Nato David otpusti Abnera da ide s mirom.
22 Tada su se upravo vraćali iz boja Davidovi ljudi i Joab i nosili su sa sobom bogat plijen. Abner nije više bio kod Davida u Hebronu; jer ga je bio već otpustio, da ode s mirom. \
23 Kad Joab i sva četa što ga je pratila stiže, javiše Joabu: “Abner, Nerov sin, došao je kralju, i on ga otpusti da opet ode s mirom.”
24 Joab pođe kralju i reče: “Što si učinio? Abner je bio kod tebe. Zašto si ga pustio da ode s mirom?
25 Pa ti poznaješ Abnera, sina Nerova. On je samo došao da te prevari, da vidi kamo polaziš i ne polaziš i da dozna sve što radiš.”
26 Kad je Joab bio otišao od Davida, posla glasnike za Abnerom. Oni ga vratiše od studenca Sire, a da David nije ništa o tome znao.
27 I kad se vrati Abner u Hebron, pozove ga Joab na stranu pod vrata, kao da hoće govoriti s njim nasamo. Pritom ga zbog krvi svojega brata Asahela ubode u slabine, da je umro.
28 Kad David poslije to sazna, povika: “Ja i kraljevstvo moje nedužni smo pred Gospodinom zauvijek zbog krvi Abnera, sina Nerova.
29 Neka padne na glavu Joabovu i na svu njegovu očinsku kuću! Neka Joabova kuća ne bude nikada bez ljudi što imaju istjecanje sjemena i gubu, nikada bez ljudi koji se podupiru na štake, koji padaju od mača i nemaju kruha!
30 A Joab i njegov brat Abišaj ubiše Abnera jer on pogubi njihova brata Asahela kod Gibeona u boju.”
31 David zapovjedi Joabu i svemu narodu što je bio s njim: “Razderite svoje haljine, odjenite odjeću žalosti i tugujte za Abnerom!” Kralj David išao je za nosilima.
32 Kad Abnera pokopaše u Hebronu, udari kralj na grobu Abnerovu u glasan plač. I sav je narod plakao.
33 Kralj ispjeva pjesmu tužaljku za Abnerom i započe: “Kako umire bezumnik, tako je morao umrijeti Abner:
34 Ruke tvoje nisu bile svezane, i noge tvoje nisu bile u okovima. Pao si kao što se pada od nevaljalih ljudi.” I sav narod zaplaka još više za njim.
35 Kad onda dođe sav narod kako bi nagovorio Davida da jede, dok je još bio dan, zakle se David: “Bog neka mi učini ovo i ono ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!”
36 A sav je narod to čuo i po volji mu je bilo, kao i sve što je kralj činio, sve je bilo po volji svemu narodu.
37 U onaj je dan sav narod i sav Izrćl saznao da iza umorstva Abnera, Nerova sina, nije stajao kralj.
38 Kralj reče svojim slugama: “Ne znate li da je danas pao knez i velikan u Izrćlu?
39 Ja sam danas još odveć slab, premda sam pomazan za kralja. Ti ljudi, Sarvijini sinovi, jači su od mene. Neka Gospodin plati onome koji čini zlo, prema njegovoj zloći!”